Održan sajam tradicije, izvornosti i baštinskog naslijeđa

sajam

Već rani jutarnji sati minulog petka dali su naslutiti kako će se ovog vikenda u povijesnom Klisu zbivati nešto osobito i nesvakidašnje. Pravi kuriozum bio je, naime, netom po svanuću vidjeti prizor mnoštva kombi-vozila parkiranih pred ulazom u veliku dvoranu Doma kulture „Jozo Buliga“ na Klis-Megdanu, čiji vlasnici strpljivo čekaju svoj red kako bi svu silu dopremljenih raznolikih stvari, dočim organizatori odškrinu vrata, mogli što prije prenijeti u nutrinu uistinu prostrane multifunkcionalne dvorane, u ovom slučaju izložbenog prostora prilagođenog potrebi dvodnevnog sajmovanja.

Sat i pol kasnije taj se prostor ukazao u gotovo nestvarnom svjetlu. Osjećaj otprilike nalik mašti u kojoj vas je netko vremeplovom katapultirao desetljećima, pa i stoljećima unatrag u prošlost! Impresivan vizualni dojam izmiješan s čudesnim miomirisima iskona!

Više od 40 decentno dekoriranih štandova, prepunih, iz perspektive suvremenosti, mnoštva egzotičnih ekoloških tradicijskih delicija, antiknih predmeta i umjetnina, autohtonih suvenira i izvornih rukotvorina, proizvoda iz domaće radinosti, primjeraka starog oružja, oruđa i alata, raznoliko prezentirajućih običaja i inih etno-posebnosti. Izlagači uglavnom stanovnici mediteranskog i zagorskog dijela kliške općine, a bilo ih je ponešto i iz susjednih gradova i općina. Prostor doslovce prepun izlagača, a pristižu još i novi. Organizatori na mukama kakvima se ni sami nisu mogli nadati, mole za razumijevanje. No, ljudi vele: „ako nam dopustite, mi smo spremni izlagati na vanjskom prostoru trga pred dvoranom“. Dobivaju odobrenje, a kako ih je sreća podarila lijepim, gotovo proljetnim sunčanim vremenom, oni su mimo plana štandovima ukrasili i trg.

Nakon službenog početka sajma, nahrupiše unutra i brojni posjetitelji, gosti, uzvanici… Mnoštvo djece iz kliških vrtića i nižih razreda osnovne škole. Za dugih desetljeća svog bivstvovanja velika dvorana kliškog Doma kulture svašta je proživjela, ali se ničega sličnog ne spominje. Šaroliko se društvo u ovoj prilici u nju sjatilo, od najmlađih do onih najstarije dobi, od težaka do akademskih građana, od amatera do institucija i tvrtki sa svjetskom reputacijom. Vreva, žamor, vriska, cika… Degustacije na sve strane. U Klisu, nadaleko znanom po pečenoj janjetini, ovaj put pažnja ponajviše usmjerena na preostala dva lokalna tradicijska gastro-specijaliteta – po staroj kliškoj recepturi pripremljene arambaše i gotovo zaboravljeni kliški uljenak, za neupućene, delicija – kolač, prastara obogaćena inačica široj javnosti poznatijega poljičkog soparnika. No, unatoč opisanoj gužvi, spretnošću voditeljice Nevene Pleštine, kliška djeca su uspjela izvesti svoje programe, a nešto poslije su dipl. ing. Ankica Rogošić, iz Poljoprivredno-savjetodavne službe u Solinu i Božo Novaković, pravni savjetnik u Zadružnom savezu Dalmacije, održali i stručna tematska predavanja o proceduri osnutka OPG-a, seoskim gospodarstvima u funkciji turizma, te o potrebi poljoprivrednih proizvođača da se interesno udružuju kroz osnutak poljoprivrednih zadruga.

Svi okupljeni – djeca, obrtnici, zanatlije, vlasnici OPG-a, turistički djelatnici, umjetnici, kolekcionari, braniteljske zadruge, udruge, renomirane tvrtke – svatko je na neki način mogao pronaći sebe u ponuđenoj bogatoj interakciji prvog sajma tradicije, izvornosti i baštinskog naslijeđa Advent u Klisu, što su ga građani Klisa organizirali u suradnji s općinskom Turističkom zajednicom, a pod pokroviteljstvom Općine Klis. Sajam je organiziran sa svrhom edukacije, promicanja zdravog življenja i stvaranja sadržaja nove turističke ponude. Jednodušna ocjena svih sudionika i posjetitelja da je njegovo održavanje bilo pun pogodak, najslikovitije svjedoči kako je ova premijerna sajamska interakcija bila prvi značajan korak k ostvarenju svih bitnih ciljeva. Budući da Klis, u težnji revitalizacije vlastitih vrijednosti, uskoro službeno pokreće proceduru zakonske transformacije iz statusa općine u status grada, ovaj sajamski uspjeh je ujedno dodatni važan doprinos i konačnom uspjehu tog nastojanja.

Cjelodnevna izložba okončana je tek u večernjim satima, a zanimljiv je podatak kako ni u jednom intervalu njezina održavanja izložbeni prostor nije bio lišen nazočnosti barem pristojnog broja posjetitelja, koji se u svojoj dnevnoj ukupnosti može zasigurno mjeriti brojkom od više stotina. Uprkos rekordnoj kratkoći vremena za organizaciju i ostalim otegotnim okolnostima, organizatori su svoj posao obavili vrhunski, za što ih nisu mimoišle ni nepodijeljeno laskave pohvale na licu mjesta.

Sreten Mihovilović