content top

Grupa Stijene

LEGENDA O STINI – ISTINA O LEGENDI

Bez menagera, politike, glamura, love…još od šezdesetih prošlog stoljeća do danas često sami, zaboravljeni, pa ponovo, poput Fenixa živi, puni sjajnih pjevačica, svirača, pjesama, albuma…Nisu li i oni kao svi mi – obični, a opet tako posebni?!

MIŠO, SLAVEN, pok.DUJKO, BERKO, pa TEMA, BRACO , ŽELE, ANTE i Šajo, Marija, Gordana, pok.GLAVA. Onda TOP, JALE, nova generacija ZORA, DAMIR, GRUNF, VOJO i Nikša, pa VESNA, OKI, Braco, MAJA, VEDRAN, BORO i Joke, tehniko Nikša i pok. Andro. ZRINKA, mali Marin, BERTO, i MATAN. INES. Rat.

A onda IZABELA, ŽELJKO, CRNA VUNA, Vojo i današnja ekipa NADANA, IVO, Oliver, Boro i “neuništivi” starac…

Pridodajmo im OJ, MOSORE, SVE JE NEOBIĆNO AKO TE VOLIM, Cementnu prašinu, Jedanaest i petnaest, Balkansku koridu, Da je bolje ne bi valjalo, ŠEST ŽENA M.LIMIĆA 15 G. STIJENA, Obećanje, IMA JEDAN SVIJET…

Vjerne stare i mlade, prijatelje, šofere, posebno IVU DEBELOG, Ivu fotografa, mame, supruge, klince…

TO JE ISTINA O LEGENDI I LEGENDA O STINI!

Stijene

Tijekom 15 godina postojanja, “Stijene” kao da su se održale sukladno izreci “tiha voda brege dere” koja je, doduše, iz kraja sasvim različita pejsaža od onoga unaokolo tvrđave na Klisu odakle su Marin Limić i njegovi glazbeni prijatelji potkraj sedamdesetih krenuli u avanturu jednoga nepredvidljivog glazbenog opusa.

(“Cementna prašina” /1981./, “11.15” /1982./, “Balkanska korida” /1984./ i “Da je bolje ne bi valjalo” /1994./) no povijest pop glazbe u mnogo nas je navrata podučila kako intenzitet diskografske karijere ne mora nužno biti zrcalo kontinuiteta nazočnosti stanovitoga izvođača ili sastava, naročito ako je obdaren tako naglašenom željom za samoodržanjem kao što je Mišo Limić.

Bez njegovih skladateljskih, leaderskih i pokretačkih impulsa “Stijene” bi možda odavno posustale ili izletjele iz brojnih obuka s kojima su se susretale na 15-godišnjem putu, te se otkotrljale sa svoga legendarnog kliškog uporišta dolje, u neizvjesnost samostalnih glazbenih sudbina. Grupa je, dakako, već odavno došla na glas kao izvorište pojedinačnih (i zapaženih) karijera pjevačica što su obilježile pojedina razdoblja “Stijena” – Zorica Kondža, Vesna Ivić, Maja Blagdan, Zrinka, Ines Žižić, a sva je prilika da će i posljednja akvizicija, Izabela Martinović, također profitirati od suradnje u ovako poticajnom okružju. Mlade su dame, međutim, odlazile i dolazile, a ime se uspjelo održati; pretpostavljam, ne slučajno. Promjene su “Stijenama” davale novu vitalnost i pretvorile grupu u naoko beskrajan projekt, baš kao što prava stijena odolijeva zubu vremena.

Osobno, s ponosom se prisjećam festivala u Splitu 1982. godine kada sam kao član žirija zatekao “Stijene” u jednome od neprijepornih uzleta i sve svoje glasove dao za “Ima jedan svijet”. Dileme, tada, naprosto nije bilo. Sa sličnim uvjerenjem možemo zaključiti kako su “Stijene” zaslužile ovakav sažetak profesionalnog desetljeća i pol. Uostalom: da je bolje, bi li valjalo?