content top

Prošlost crkve

Smještena sa sjeverne strane glavnog mjesnog puta, nešto istočnije od samog središta Varoša, uzdiže se crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije koje se slavi na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza. Crkva je tijekom svog višestoljetnog postojanja više puta mijenjala oblik, izgled, pa čak i namjenu. U mnogim našim primorskim mjestima koja su poput Klisa nastala na podlozi rimskih naselja, sakralni su objekti često bili podizani na temeljima starokršćanskih crkava, ili pak antičkih hramova. Ne zna se je li smještaj varoške crkve vezan uz položaj neke ranije sakralne građevine. Do sada na tom mjestu nisu vršena arheološka istraživanja koja bi to svojim nalazima potvrdila.
Zbog nedostatka povijesne i arheološke građe, ne može se utvrditi vrijeme nastanka i izgled najstarije varoške crkve, a niti slijed njene kasnije gradnje. Možda je ona kao manja predromanička crkva postojala već krajem prve polovice IX. Stoljeća, u vrijeme hrvatskih knezova Mislava i Trpimira koji su u okolici svog vladarskog sjedišta u Klisu podizali, obnavljali i darivali druge crkve.
U to je doba klička župa potpadala pod splitsku nadbiskupiju, na što ukazuju dokumenti iz kasnijeg razdoblja, poput onog iz 1103. godine, u kojem ugarsko-hrvatski kralj Koloman potvrđuje splitskoj nadbiskupiji njenu jurisdikciju nad Klisom i njegovom župom. A na crkvenom saboru u Splitu, održanom 1185. godine, sudjelovao je i kliški natpop – arhiprezbiter Vukota.

Crkva u Varošu prvi put se spominje u ispravi izdanoj 28. siječnja 1333. godine kada je u njoj potpisan mir između kneza Nelipca, koji je u to vrijeme podizao utvrdu na Grebenu i s nje napadao tvrđavu, i kneza Mladina III. Šubića, tadašnjeg gospodara Klisa. Godine 1338. u Klisu se, odnosno u njegovoj crkvi, udala Mladinova sestra Jelena za bosanskog kneza Vladislava Kotromanića. Iz tog se braka rodio budući bosanski ban, a potom kralj Stjepan Tvrtko I., kasniji gospodar Klisa. U ispravi iz 1375. godine spominje se da je trg ispred spomenute crkve svete Marije najodličnije mjesto u Klisu na kojem je održan skup svjetovnih i crkvenih odličnika. Među njima se nalazio i kliški arhiprezbiter Franko koji je istovremeno bio i splitski kanonik. U povelji izdanoj 1387. godine, kralj Stjepan Tvrtko I. kao bosanski vladar navodi da je opunomoćeno poslanstvo kliške općine, koje mu je stavilo grad pod zaštitu, bilo sastavljeno od trojice uglednih građana, među kojima je bio i navedeni arhiprezbiter Franko. Predromanička varoška crkva zasigurno je zbog svoje trošnosti tijekom vremena bila popravljana, a vjerojatno i preuređena u XIV. Stoljeću, u doba kada su se u gotičkom slogu obnavljale mnoge dalmatinske crkve. Međutim, zbog nedostatka potrebnog dokumentarnog i arheološkog materijala, teško je danas utvrditi njen nekadašnji tlorisni i prostorni oblik. U vrijeme dok je bio gospodar Klisa, vojvoda Žarko Dražojević dao je oko 1472. godine u crkvi podignuti kapelu sv. Jurja s grobnicom u kojoj je želio biti sahranjen. Vojvoda je kasnije odlučio tu kapelu popraviti i na njegovu je molbu, 23. travnja 1492. godine, papa Inocent VIII. Izdao bulu kojom udjeljuje oprost od dvadeset pet godina svim onim vjernicima koji na dane Uznesenja i Začeća Blažene Marije, kao i na Dan sv. Jurja mučenika, pohode spomenutu kapelu u crkvi Blažene Gospe, tu se pokaju, ispovjede i daju prilog za njen popravak i za uzdržavanje tvrđave Nutjak. Treba spomenuti da vojvodina želja da bude sahranjen u kliškoj crkvi ipak nije bila ispunjena, budući da ga je njegova supruga Katarina Martinušević 1508. godine dala sahraniti u splitskoj katedrali sv. Dujma. (…)