content top

Župna kuća

Ideja da u Klisu nije postojala župna kuća za stanovanje župnika sve do početka XIX. Stoljeća. Zbog toga su župnici koji su bili Klišani, stanovali u svojim obiteljskim kućama, a oni koji to nisu bili, stanovali su u iznajmljenim. Stoga su i splitski nadbiskupi sa svojom pratnjom, kada bi došli u vizitaciju župi boravili u privatnim kućama. Tako je biskup Pacifik Bizza tijekom svog drugog pastirskog pohoda Klisu 3. srpnja 1754. godine odsjeo u kući Ribolija. Takvo je stanje trajalo sve do prvih desetljećja XIX. Stoljeća kada župnu kuću, smještenu na zapadnoj strani crkvenog trga, nalazimo ucrtanu na katastarskom planu Klisa iz 1831. godine i planovima mjesta koje su izradile austrijske inženjerijske direkcije u Dalmaciji oko 1830. i 1859. godine. Na temelju ovih prikaza, te postojećih projekata njenog preuređenja Borinnija 1859. i Curira 1861. godine, kao i sačuvanih dijelova zidova, znamo da je ona u to vrijeme bila kamena prizemnica pravokutnog tlorisnog oblika, s dvoslivnim krovom i gotovo upola uža negoli je danas. Do polovice visine svog dužeg sjevernog zida oslanjala se na uzdignuti teren, dok joj je južno pročelje bilo okrento glavnom mjesnom putu. Prema zapisu u dnevniku vizitacije kanonika Petra Mangera iz 1855. godine, u to je vrijeme župnik don Mihovil Jerko Granić stanovao u privatnoj kući, a kapelan u tzv. Kuli u Varošu, budući da župna kuća još nije bila popravljena jer je tadašnje mjesno načelništvo odugovlačio s početkom izvođenjem radova, iako su nacrti obnove kuće već više mjeseci bili u njihovom uredu. (…)

Valter Firić: “Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Klisu”